Ulica Slobodana Macure

Ulica Slobodana Macure

Slobodan Macura - Bondo (1918–1943) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije. Rođen je 26. aprila 1918. u Zadru, u svećeničkoj porodici. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Šibeniku, a 1937. upisao je studije šumarstva u Beogradu. Kao student bio je politički aktivan, postao je predsednik udruženja studenata šumarstva i član Komunističke partije Jugoslavije.

Tokom martovskih demonstracija 1941. godine učestvovao je u protestima u Beogradu. Nakon okupacije Jugoslavije vratio se u Šibenik, gde je delovao u lokalnoj partijskoj organizaciji. Bio je uhapšen zajedno sa bratom, ali je ubrzo pušten. Krajem jula 1941. pridružio se pripremama za ustanak u Dalmaciji i Lici.

U jesen iste godine stupio je u partizansku četu dalmatinskih boraca koja je kasnije postala deo bataljona „Marko Orešković“. Tokom 1942. postao je politički rukovodilac i komandant bataljona „Bude Borjan“. Vodio je uspešne akcije protiv italijanskih okupacionih snaga, uključujući uništenje autokolona i zauzimanje karabinijerskih postaja. Njegove jedinice ostvarile su značajne pobede, uključujući likvidaciju visokog italijanskog prefekta i osvajanje strateških pozicija kod Kistanja.

U julu 1942. postavljen je za političkog komesara bataljona „Branko Vladušić“, koji je kasnije ušao u sastav Druge dalmatinske proleterske brigade. Sa svojom brigadom učestvovao je u borbama za oslobođenje Kijeva, Livna i Posušja, kao i u bici na Neretvi. Njegov bataljon se istakao u teškim borbama protiv četnika kod Kalinovika 1943. godine.

Tokom jedne od ključnih bitaka kod Kalinovika, 21. marta 1943. godine, Slobodan je predvodio odbranu položaja svoje jedinice. U žestokom okršaju, nakon što su četnici pokrenuli snažan napad, lično je poveo protunapad svojih boraca. Tokom borbe ranjen je u koleno, ali se vratio na položaj. Pogođen je smrtonosnim metkom dok je osmatrao položaj svojih jedinica.

Za svoj doprinos borbi i hrabrost, Slobodan Macura posthumno je proglašen narodnim herojem 5. jula 1951. godine. Njegov život ostaje simbol posvećenosti, hrabrosti i žrtve za slobodu.