Carica Jelena, poznata i kao Sveta Jelena, bila je majka rimskog cara Konstantina Velikog i značajna ličnost u ranom hrišćanstvu. Rođena je oko 248. godine, najverovatnije u rimskom naselju Drepanum (današnji Izmit u Turskoj).
Poreklo i život:
Jelena potiče iz skromne porodice, a postala je carica kada se udala za rimskog cara Konstancija Hlora.
Nakon što je Konstancije postao car, razveo se od Jelene kako bi sklopio politički korisniji brak, ali je njen sin Konstantin Veliki zadržao blizak odnos s njom i vratio joj počasni status.
Uloga u hrišćanstvu:
Jelena je postala hrišćanka i imala ključnu ulogu u širenju hrišćanstva tokom 4. veka, posebno nakon što je Konstantin Veliki izdao Milanski edikt 313. godine, kojim je hrišćanstvo postalo legalno u Rimskom carstvu.
Zaslužna je za pronalazak Časnog krsta, na kojem je, prema hrišćanskom verovanju, bio raspet Isus Hrist. To se dogodilo tokom njenog putovanja u Jerusalim oko 326. godine.
Dobrotvornost i izgradnja crkava:
Jelena je finansirala izgradnju mnogih crkava na svetim mestima u Jerusalimu i okolini, uključujući Crkvu Svetog groba.
Takođe se zalagala za pomoć siromašnima i bolesnima.
Nasleđe:
Jelena je postala sveta u hrišćanskoj tradiciji. U Pravoslavnoj crkvi slavi se kao Sveta ravnoapostolna Carica Jelena, zajedno sa svojim sinom Konstantinom.
Njen praznik se obeležava 3. juna (po novom kalendaru).
Smatra se zaštitnicom arheologa i mnogih gradova širom sveta.
Jelena je ostala simbol pobožnosti, požrtvovanosti i majčinske ljubavi, a njeno ime se često pominje u crkvenim spisima i hrišćanskoj tradiciji.